Unatoč milostima koje mi je Marija darivala, držala sam ju po strani i nisam joj dala blizu. Racionalno bih joj se utjecala no postojao je zid ispred moga srca.
Počela sam čitati o njoj, zanimati se za nju. Mučilo me kako ne mogu osjetiti tu bliskost s Marijom a o kojoj toliki pričaju. S to malo resursa koje imam, Ona čudo radi.
S vremenom sam počela ugledavati da moj doživljaj Marije (silne projekcije) nikako ne odgovara opisima nje. Ja osjećam jedno a ona je nešto posve drugo (prema onome što sam ikad pročitala ili čula od drugih ljudi o njoj). Percepcija je počela zamijenjivati projekciju.
Dirljiva mi je tvoja prisutnost u mom životu. Toliko si blaga, prisutna a nenametljiva, nježna a moćna. Ohrabrujuća i staložena. Odmjerena i radosna. Dirljivo mi je koliko si me ljubila bezrezervno dok sam pljuvala po tebi i tvom Sinu, vrijeđala vas svojim odabirima, stavovima, crvljivim srcem.
U intenzivnom periodu prvotnog čišćenja i snažne duhovne borbe, osjetila sam čežnju da obučem karmelski škapular. Svjesna zalogaja koji razmatram, dala sam si vremena da osluškujem taj poticaj, da prebirem koji su mi razlozi i da li je to moja volja ili Tvoja volja. Posve mi je postajalo jasno da me Marija poziva na taj čin mog predanja i njene zaštite pod svojim plaštem.
Međutim, obvezu svakodnevne molitve krunice više sam odrađivala nego uistinu bila prisutna u njoj. Nerijetko bih sprtljala, rascjepkano „izmolila“, doslovno odradila.
Kužila sam da ovo nikako nije tipično za mene. Kad se obvežem nešto učinim, onda to činim, predano i dosljedno.
A s tobom sam traljava, nemarna i suštinski te izbjegavam sresti.
Nakon što sam u više navrata ispovijedala svoju nemarnu molitvu, desio se nanovo tvoj poziv . Tako nježno i blago, majčinski, opomenula si me, vratila mi odgovornost i pozvala me - Dođi da me upoznaš.
Osjetila sam snažan val milosti, pokajanje i spremnost da ti dam priliku.
U srcu sam ti rekla - Ok, ja ću biti tu (u naše vrijeme molitve) a ti mi pomogni da te upoznam.
Molitva krunice u kojoj smo se sastajale postalo je vrijeme kad bih te gledala i samo osluškivala. Tjednima, mjesecima. Ponekad bih osjećala ganuće, nježnost, tugu a ponekad ništa.
S vremenom nešto se počelo mijenjati u mom srcu. Postajalo mi je važno da budem prisutna u molitvi s tobom. Postajalo je ugodno, opušteno. Molitva s tobom je postajala odmor a ne svjesno uložen trud. Počela sam kroz razmatranja otajstva oslanjati se na tebe.
Ono što mi je godinama izazivalo otpor od približavanja tebi jest doživljaj tebe kao jadne. "Jadna Marija, ubili su joj Sina." I još gore – ubili su joj Sina radi mene i mojih grijeha. Ja sam sudjelovala u ubijanju tvog Sina. Kako sad na to sve, mogu doći k njoj i tražiti od nje neku utjehu ili zaštitu?
Sad mi je jasno da je takvom pogledu kumovalo puno toga, moje rane, krive slike, manjak teološkog znanja, uplitanje zloga...
Dok prije nisam mogla zamisliti da hodamo skupa kroz križni put jer "si Ti jadna a ja kriva", počela mi se pojavljivati pred očima jasna slika tebe koja me čekaš podno Križevca. Čekaš me kako bi Ti mene pridržavala dok ja hodam na križnom putu prateći tvog Sina, mog Isusa. Ta slika je sve promijenila. To nije slika, to je snažan unutarnji doživljaj, milosni trenutak prepoznavanja tko Ti jesi.
Ti si Marija, Majka Boga živoga. Moja nebeska Mama. Ti si Osoba i ja te mogu upoznati, poznavati, družiti se s tobom.
Reći da te poznajem a da ne provodim vrijeme s tobom i zahvaljujući silnoj milosti bivam u tvojoj prisutnosti, čini mi se nerealno. Hvala ti što me toliko strpljivo pozivaš, hvala ti što sam ti toliko beskrajno važna, hvala ti što me vodiš do našeg Isusa. Dan po dan.
Pojašnjenje za skeptike:
Ako Marija nije stvarna i prisutna, onda je sve ovo isključivo kompenzacija za rane iz djetinjstva, neki zastoj na razvojnom putu sazrijevanja ili nešto treće. „Nije mi valjala zemaljska mama pa sam si našla zamjensku, idealnu mamu.“
Naša rana iskustva (a i kasnija iskustva tijekom života) utječu i na našu percepciju Boga Oca i Marije. Nerijetko isprojiciramo iskustva koja smo imali s roditeljskim figurama.
Međutim, Bog Otac nije zamjenski otac. Mi imamo tatu na zemlji no jednako tako imamo i svog nebeskog Tatu. Marija nije zamjenska mama, mi imamo mamu na zemlji. Zato vjerujem da je jako važno upoznati kakav je taj Otac i kakva je Mama kako ne bismo projicirali i time si oduzeli silne milosti i blagoslove.
Add comment
Comments