Čujem krckanje ognja vatre. Sitne grančice sagorijevaju, vatra pucketa. Tiho je. Noć. Sjediš pokraj vatre dok nježno, s beskrajnom ljubavlju, potpuno posvećen pročišćuješ moje srce, oblikuješ ga, oslobađaš u ognju. Oslobađaš srce za život u potpunoj slobodi, u ljubavi, u predanju Tvojoj vječnoj i bezgraničnoj ljubavi.
Hvala Ti što činiš nemoguće.
Hvala Ti što mi progovaraš, učiš me hodu s Tobom. Danas, po danas, po danas. Svaki dan, novi dan, iznova.
Hvala Tebi, živi, prisutni Bože jer želiš biti sa mnom u svakom mom danu, u svakoj mojoj brizi, patnji, radosti, iščekivanju, borbi.
Hvala Ti što sam Ti toliko važna.
Hvala Ti što si Bog koji nam želi govoriti, usmjeravati nas, opominjati, ohrabrivati, tješiti.
Koliko sam se samo bojala da mi nećeš govoriti, da ja Tebe neću moći čuti. Gutala sam knjige o tome kako Tebe čuti, u strahu da Te ne bih "propustila". Strah da ćeš šutjeti i davati mi na kapaljku svoju riječ. Puno straha koji si odagnao. Svaki šum bih osluškivala u čežnji da Te čujem i u gladi za još više Tebe.
Hvala Ti što si me naučio da ne trebam biti u nekom posebnom "stanju svijesti" da bih čula Tvoj glas. Naučio si me da mi ne govoriš samo kad sam u molitvi i apsolutno usmjerene pažnje samo na Tebe. Dapače, često progovaraš upravo kad sam u nekoj običnoj radnji. Ti si Bog koji iznenadiš uvijek iznova.
Prolazili smo fazu kad sam Te kao automat ispitivala i očekivala odgovore od Tebe, frustrirana i ustrašena zašto odgovora nema. Radim li nešto krivo? A Ti si vjerojatno stajao kraj mene i gledao me blago, strpljivo, znajući da je potrebno da me pročistiš od svih mojih krivih slika, uvjerenja i zadojenosti kako bih čišće mogla čuti i prepoznati Tvoj glas. I opustiti se.
Ovce moje slušaju moj glas.
A onda, polako, Tvoj mir postaje sve prisutniji u mom srcu, Tvoja ljubav i blagost. Sumnja u Tvoju prisutnost iščezava, ljubav i vjera postaju postojaniji. Sve je Tvoja milost. Radost raste. I znam da i kad šutiš, Ti si uz mene. I kad se čini da se ništa ne događa, i tada radiš i potpuno si tu. Učiš me strpljivosti. Blago, baš onoliko koliko mogu podnijeti.
Nakon svake kušnje dođe Tvoja okrijepa - Tvoja milost a sva bol i patnja bude kao vjetrom odnesena, zaboravljena; ono svijetlo koje si zapalio u meni, kao da još malo jače zasvijetli.
I sve ovo je Tvoja milost. Tvoj dar. Kad se na tren sakriješ i povučeš svoju milost, ugledam silnu bijedu koja jesam bez Tvoje milosti. Sve što imam i sve što jesam Tvoj je dar. Sve je Tvoje. Sve što vrijedi u meni, blijedi je odraz Tvoje Ljepote.
A onda, sve što Ti tražiš od mene jest da Ti predam svoje srce, potpuno.
Daj mi svoje srce. Voli me. Provodi vrijeme sa mnom. Nemoj me odrađivati. Uključi me u svoj život.
Ti želiš moje srce, moju ljubav. Ti. Bog. Stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga. Beskrajna Ljubav.
Volim Te. Pomozi mi da Te volim još više.
Add comment
Comments